-George!

Zapara ta neočekivana reč to rano zimsko jutro...u sred pekare na periferiji...te se radoznalo okrenuh...

Nasmejana nenašminkana vesela tamnoputa devojka, dozivala je poznanika...jer su se otprilike između njih ubacili ljudi kojima je vreme skupocenije....

Pretpostavih da se poznanik zove Đorđe.

Nastavi ona nešto da mu priča preko svih tih ljudi, iako je udaljen od nje bar 3 metra...

Blenem u te divne usne koje se šarmantno pomeraju u ritmu engleskih reči...

Nestade odjednom svega što smeta...sva ta buka, lica razjarena početkom radne nedelje, sneg koji se topi i kvasi mi patike....sve se to istopilo i ulilo u taj prizor njenih svetlo belih zubića koji proviruju u trenucima kad govori meko T...

Stade vreme...

Al stade i moj mozak...

Znate kako ono u nekim filmovima uspore sliku i isključe ton...

E, tako se vidik zamrači, ton se isključi...i blago vlažne usne uđoše u moje oči, i preplaviše ih...do najdubljih dubina...i dalje...

Prodavačica usluži prvo poznanika pa nju...oni se kroz gomilu polako izvlače ka izlazu...

Okrenem se u trenutku i ja...počinjem probijanje ka vratima...kao da nikad nisam ni pošao po rol-viršlu.

Sve je podsećalo na maloletničko doba...kad je bio dovoljan zvuk, odsjaj, kopča na bluzi, uglancana cipelica...bilo šta što pokrene krv...i život skreće, skreće, skreće...

Nije to bilo sebično prepuštanje...ni okrutno upuštanje....čini mi se da se najdublja dubina mene nije više mogla setiti ni dana, ni godine, ni braka, ni dece...

Valjda se otvore svakome bar jednom vrata u prošlo...krenuh za njima ka vratima...vratima koja su ličila na prolaz ka onostranom..

Oni izađoše...ja zastadoh...gledam u kvaku...stežem je, obuzima me već osećaj topline, topline koju ću dotaći, njene topline, trnem od pomisli na toplinu njenog dlana koja se prenela na tu kvaku...a koju ću sada da ukradem...

Držim se za bravu, malo uplašen...zastadoh...i rekoh sebi tiho ŽELIM...spuštam je i izlazim...odnosno ulazim u to posebno jutro koje rado i danas čežnjivo izmaštavam...

Ispred pekare razmenjuju par reči i razilaze se na različite strane...

Shvatih da sam onda davno učio engleski i probah da se setim nekih reči...

Hajde da joj doviknem neku koju dobro znam....Odjednom ne sećam se navraga nijedne...

Pahuljice se vrzmaju gore dole....u te dane kad ih nema puno....i učini mi se da su tu samo zato da tu kosu i izmaglicu oko njenih usana učine magičnijim...

Sve je izgledalo baš kako treba i kako bi ja izrežirao da mi se pruži prilika...u nekoj romantičnoj reklami za, na primer ruž za usne...

Ona polužurno skakuće sa šarenom kesicom u ruci...

Ja za njom...

Otkud meni tako lepa i jasna reč izroni iz neznanja....SORRY...viknuh...

Ona zastade. Ja joj priđoh. English? Jes. Turist? Jes. Nastade pauza. Gleda me sa smeškom... Ja malo u blokadi. Možda ima 25...mislim dok je tako blentavo gledam....i dok mi se čudi...Go with my car, I can drive you to home. Gleda me, kaže NO. Ne znam otkud u meni ta vrsta hrabrosti i drskosti...i vapaja....šapućem iznenada i sam sebe iznenadih- YOUR LIPS, LIKE DREAM...

Gleda me toplije nasmejana nego u startu...

OK, kaže.

Sedamo u auto. Kler. Dušan. Palim auto, gledam je, krećem, gledam je. Ona slatkaaaaa, detinjasta...nežna. Oko nas gužva...žure ljudi na posao...

Vozim, ona govori šuškave neke reči...koje i dalje nasmejan nerazumem...a u kojima uživam.

Prolazimo pored većeg parkinga, naglo okrećem volan i parkiram u uglu parkinga.

Mogu li da ti dotaknem kosu? Mogu li da ti naslonim usne na vrat....

Ne očekujem odgovor...dovoljno me uzbuđuje mogućnost da joj upućujem ta pitanja...

Gleda me začuđeno...

Previše previše previše želim da te jebem....

Ona se smeška....

Stavljam dlan na njene usne...

Malo se uozbiljila...Usne se poluotvaraju, napravile se mesto za moj prst....dotičem zubić...već se sve oko mene blago ljuljalo...i treperilo...

Da sam mogao najradije bi olakšao sebi drkajući....počelo je da me boli u donjem delu stomaka...

Mazi zubićima moj prst i usporeno diše...

Bojim se pomisliti da je prihvatila moju igru....previše mi je takva mogućnost delovala neostvarljivo...

Uspevam da prihvatim realnost kao istinu. Dišemo zajedno usporeno... Kapci su joj poluspušteni...KOLIKO JE LEPA, čudim se u trenucima osvešćenja...

Želim te usne na mom kurcu, želim tvoje prekrasne zubiće na njemu...

Ona već nemoćna da reaguje na te nepoznate reči...i njoj se možda učini da su samo simpatična zvučna podloga....

Stakla se zamagliše...pa ona ispred te beličastosti u pozadini, postade još magičnija...

Dok mi miluje dlan usnama drugom rukom otkopčavam bundicu, pa košulju. Koliko sam puta pokušao da zamislim oblik bradavica koje će da iskoče u tih 5 sekundi koliko je trajalo otkopčavanje...

Bi taj prizor kao nagrada nakon vekovne čežnje...

Mali prstenčić oko bradavice koji se utopio u bakarnu boju kože...Sklonim još malo brushalter i ne odoleh....malo prenaglo počeh da ližem te prekrasne ukrućene bradavice....

Glavu je udobno zabacila...izbacila dodatno grudi....I isprekidano disala.

Kako bolno doprinelo je to dahtanje mojoj nekontrolisanoj erekciji....

Onda se malo zavalih u svom sedištu i nastavih prstima da se igram oko njenih bradavica...

I da gledam te usne...

Čini mi se da su se usne grčile baš u obliku krugova koje sam pravio po bradavici...

Postade to već previše. Otkopčavam pantalone. Njoj zvuk rajsfešlusa privuče pažnju....nasmejana gleda tu moju operaciju....stavlja ruke na grudi....detinjasto ih gnječi....nameštam se, pokušavam rukama da namestim kurac u položaj kako bi delovao veći nego što jeste....drkam ga i gledam je. Osetila je valjda da me u tom trenutku najstrašnije napaljuje baš taj njen direktni pogled ka kurcu....bez želje da nam se sretnu pogledi....gledam je, drkam ga najsporije na svetu....ona gleda u kurac, ja gledam u nju, u usne...to je bila igra koja mi je tada najviše prijala...Njene ruke silaze, počinje da otkopčava svoje pantalone, i dalje ne skidajući pogleda sa njega. Svlači ih do kolena.....gledam je u gaćicama....drkam sad već polugrubo, savija se, grize ga....obuhvatila ga je bez pomeranja....nežno ga gricka. Guram njenu glavu ka dole...onda se postidim sopstvene grubosti....skidam ruke sa nje....

Spuštam na brzinu sedišta mog karavana...u sledećem trenutku se mazimo ležeći. Svlačim njene gaćice milimetar po milimetar. Leže na leđa. Gledamo se u oči. Gaćice ostaju na jednoj nozi. Širi noge. Kaže mi COOOOME PLEASE. Ulazim u nju. Usne su joj sad već nabubrile i nisu više prelepe....sad su već nestvarneeeee. Na trenutak žmurim dok se krnički zarivam u nju, čini mi se da mi je malo lakše kad ne gledam u te usne. I taman kad pomislih da držim stvari u granicama podnošljivog....osetih njen prstić, njen prekrasni nežni tamnoputi prsti u svojoj guzi...niko više nije mogao da ukroti nadolazeći talas nagomilane strasti...

Počeh da se derem kao onaj mali Dušan kad je prvi put jebao udatu komšinicu iz kraja...ona se prvo uplaši....a onda taj moj urlik pokrenu lavinu koja je čekala u njenom stomaku....noge počeše da se grče....prst zavuče još dublje u moju guzu....stegnut tako njenim dugim nogicama, očajno napaljen tim usnama i tim prstićem i tim bradavicama koje grebu...tako očajno napaljeni počesmo zajedno nešto što je ličilo na režanje...i ropac.

Ležali smo u tišini. Ona izreče- NICE MORNING...

Onda se provozasmo...ona je govorila LEFT....RIGHT....RIGHT...LEFT....HERE.

Dok je izlazila reče- KEEP IN TOUCH....

Lagala je.

Pomislih PRELEPE ČIZMICE NOSI OVA ENGLESKINJA....I BAŠ IH NOSI SKAKUTAVO...

Gledao sam te njene korake. Nimalo nije ličila na devojku koja je malopre imala prelepo jebanje.

Setih se da je ponedeljak. Da sam oženjen. Da mi je posao počeo u 8....

Setih se naglo sebe...